Ekološka poljoprivreda značajno doprinosi u očuvanju prirodnih staništa i razvoju održivog sustava proizvodnje hrane u cijelom svijetu, a njen utjecaj na okoliš i bioraznolikost je znatno manji u odnosu na konvencionalnu poljoprivredu.
Ekološki uzgoj je način poljoprivredne proizvodnje kojemu je cilj proizvodnja hrane primjenom prirodnih tvari i postupaka. To znači da ekološka poljoprivreda u pravilu ima ograničen utjecaj na okoliš jer potiče:
- odgovorno korištenje energije i prirodnih resursa
- održavanje bioraznolikosti
- očuvanje ekološke ravnoteže u regijama
- povećanje plodnosti tla
- održavanje kvalitete vode.
Pravilima kojima je uređena ekološka poljoprivreda potiču se visoki standardi dobrobiti životinja te zahtijeva da poljoprivrednici zadovolje specifične etološke potrebe životinja. Propisi Europske unije o ekološkoj proizvodnji pružaju jasan okvir za proizvodnju ekoloških proizvoda u cijelom EU-u. Pomažu da se zadovolji potražnja potrošača za provjerenim ekološkim proizvodima i osiguravaju pošteno tržište za proizvođače, distributere i trgovce.
Površina EU-a pod ekološkom poljoprivredom dosegla 2020. godine 14,8 milijuna ha, što je bilo 19,7% ukupne svjetske površine i 9,1% korištenog poljoprivrednog zemljišta EU-a. Udio poljoprivrednog zemljišta u EU pod ekološkim uzgojem porastao je za više od 50 % u razdoblju 2012. – 2020., uz prosječni godišnji porast od 5,7 %.
Ekološkim znakom osigurava se jedinstveni vizualni identitet ekoloških proizvoda EU-a. Zahvaljujući njemu potrošači u EU-u lakše prepoznaju ekološke proizvode, a poljoprivrednici ih mogu lakše prodati u svim državama članicama. Ekološki znak može se upotrebljavati samo na ekološkim proizvodima koje je certificirala ovlaštena agencija ili ustanova. Time se potvrđuje da su zadovoljili stroge uvjete proizvodnje, prijevoza i skladištenja.
Danas se sve veća važnost pridaje podrijetlu i kvaliteti hrane. Lokalna hrana i kratki lanci opskrbe općenito omogućavaju svježiju i kvalitetniju hranu te zdraviju prehranu.
Kratki lanci opskrbe hranom široko su prisutan pojam i u europskom kontekstu te imaju potencijal da doprinesu rješavanju širokog spektra problema u području ruralnog razvoja. Pružaju pouzdanu zamjenu za konvencionalne opskrbne lance, jer hrana odražava obilježja „lokalnog“, „prirodnog“, „zdravog“ i „pouzdanog“. Riječi kao što su „kvaliteta“, „održivo“ i „tradicionalno“ karakteriziraju alternativne mreže hrane (engl. Alternative Food Networks AFN), označavajući malu i specijaliziranu proizvodnju.
Temeljna obilježja kratkih opskrbnih lanaca hranom uključuju sljedeće:
- proizvodi koji prolaze kroz kratke opskrbne lance obično su definirani lokalitetom, regijom ili od strane određenog proizvođača;
- udaljenost između primarnog proizvođača i krajnjeg potrošača je smanjena;
- potrošaču su lako dostupne informacije o načinu proizvodnje, podrijetlu proizvoda i specifičnoj kvaliteti proizvoda.
Stratešku važnost lokalne proizvodnje hrane, odnosno kratkih lanaca opskrbe, prepoznala je i Europska unija. Europska komisija je u zakonodavstvo, koje se odnosi na politiku ruralnog razvoja, ugradila mjere koje potiču i podržavaju daljnji razvoj ruralnog područja, odnosno lokalnog sektora proizvodnje hrane i kratkih lanaca opskrbe
Jedna od glavnih značajki kratkih opskrbnih lanaca je njihova sposobnost da „preraspodijele“ lokalno proizvedenu hranu, kroz „bliže“ i „autentičnije“ odnose između proizvođača i potrošača, omogućujući potrošaču da donese vlastitu procjenu vrijednosti o relativnoj poželjnosti prehrambenih proizvoda temeljem vlastitog znanja, iskustva ili zapažanja.
Prednosti kratkih lanaca opskrbe u suvremenom pristupu ogledaju se u udruživanju proizvođača s drugim proizvođačima kako bi postali konkurentniji količinama na tržištu. Proizvođač eliminira posrednike poput skladištenja, transporta od proizvodnje do kupca i distributera. Jedna od prednosti je i da proizvođač ima neposredni kontakt s kupcem što mu omogućuje dobivanje povratne informacije o stupnju njegova zadovoljstva ili nezadovoljstva kvalitetom proizvoda. Skraćuje se vrijeme od berbe do isporuke potrošaču, a proizvod je zadržao sve organoleptičke karakteristike i razinu kvalitete.
Jedna od prepreka kratkim lancima opskrbe hranom je poljoprivredna infrastruktura poput skladišnih i rashladnih kapaciteta, kao i distribucijski centri koji nedostaju i nejednako su raspoređeni na regionalnoj razini. Nadalje, prepreka je i nemogućnost plasiranja viška proizvoda, ali i osiguravanje dovoljnih količina naručenih proizvoda u opskrbi većih potrošača. Kratki lanci opskrbe zahtijevaju puno dodatnog vremena i rada potrebnog za pripremu i pakiranje narudžbi, komunikaciju i organizaciju. Zahtjevnost pokretanja kratkog lanca je prepreka kao i nemogućnost dobivanja jasne informacije od institucija.
Da bi se poslovanje unutar kratkih lanaca opskrbe unaprijedilo, potrebno je prvenstveno educirati kupce i promovirati kratke lance opskrbe hranom. Unaprjeđenje i pokretanje lokalnih distribucijskih centara, posebno distribucijskih centara specijaliziranih za ekološku proizvodnju je od presudne važnosti. Prostor opremljen hladnjačom, skladišnim prostorom i prostorom za pakiranje, omogućio bi proizvođačima jednostavniju opskrbu kupaca, manje putovanja, a lokalna zadruga, solidarna ekološka grupa ili neki drugi oblik organizacije mogla bi pružiti podršku u vidu organiziranja opskrbe. Upravo je Školska shema program koji uvažava i naglašava važnost ekološke proizvodnje i kratkih lanaca opskrbe, kako u okviru provedbe mjere Distribucija i/ili isporuka proizvoda u odgojno-obrazovne ustanove prilikom odabira dobavljača proizvoda, tako i u okviru mjere Prateće obrazovne mjere, gdje se tijekom održavanja podmjere Satovi kušanja voća i povrća i/ili mlijeka i mliječnih proizvoda i podmjere Održavanje tečajeva, radionica i predavanja sa svrhom edukacija djece prednost daje temama iz područja ekološke proizvodnje i proizvoda iste u poljoprivredi, zdravim prehrambenim navikama, kratkim lancima opskrbe, održivoj proizvodnji i sprječavanju rasipanja hrane.
